Omiš i Split tog su dana dali potpuno različit, ali savršeno povezan ritam jednom vjenčanju koje je od početka imalo iskrenu, osobnu energiju. Dan je započeo u pripremama, u krugu obitelji – među sestrama, majkom i didom, gdje su se emocije prirodno izmjenjivale između uzbuđenja i smirenosti. Ti tihi, bliski trenuci u kući nosili su onaj stvarni dio dana koji se ne može ponoviti niti inscenirati.
Vidikovac Gata iznad Omiša donio je prvi veliki trenutak dana, s pogledom na Cetinu i krajolik koji se otvara prema moru. Mjesto koje je mladencima imalo posebno emotivno značenje postalo je scena njihovog prvog pogleda – tihog, jednostavnog trenutka u kojem su bili potpuno prisutni, bez žurbe i bez ičega suvišnog.
Vožnja prema Omišu odvila se u old timeru, što je cijelom početku dana dalo dodatni karakter i snažan vintage, gotovo filmski osjećaj. Kretanje kroz krajolik u takvom automobilu prirodno je zaokružilo priču i povezalo sve u jednu opuštenu, vizualno snažnu cjelinu.
Restoran Poljud u Splitu donio je večernju energiju kroz ljude, glazbu i ležernu atmosferu, uz zabavu, druženje obitelji i gostiju te ugodnu i opuštenu atmosferu koja je obilježila završetak dana.
